Osnovna škola Ljubače

1908. posijano je sjeme znanja...

14.04.2010.

Govor bilja – LALA/ SJEĆANJE NA LJUBAV

   Legenda kaže da će onaj ko vidi kako se njen pupoljak pretvara u cvijet doživjeti nešto neočekivano. Ljubav će mu uzvratiti osoba za koju je mislio da ga nikad neće zavoljeti!

   Holandska legenda o dolasku proljeća i tome kako su nastale lale govori upravo o neuzvraćenoj ljubavi. Ujedno, to je priča i o jednom naknadnom daru, poklonu koji je stigao prekasno, ali koji ostaje svojevrsni simbol ljubavi.

   Dakle, u neka davna vremena, u Holandiji, u jednoj kući daleko od grada, usred polja, živio je jedan čovjek. Bio je vrlo usamljen. Jedva da je pamtio roditelje. Umrli su dok je još bio dječak. Osjećanja kao da su tada u njemu potpuno zamrla.   U stvari, nisu se ni razvila.    Jedina vještina kojoj je bio vičan bilo je umijeće pukog preživljavanja. Sijao je i sadio samo onoliko koliko mu je bilo potrebno za hranu. Stoga je poznavao ćud svakog godišnjeg doba. Nepogrješivo je znao kad treba da posije, a kad da žanje, kojim biljkama da hrani tih nekoliko domaćih životinja kako bi ih, kao i sebe, održao u životu.  Nije znao šta je novac, nijedan grad nije vidio, a o naučnim i umjetničkim dostignućima nije mogao ni da sanja. Ćutke je slušao cvrkut ptica, hujanje vjetra, šuštanje pahulja i dobovanje kiše po krovu skromne kuće.

    I tako su prolazile godine. Bivši dječak više nije bio ni mladić, već čjovek. Obavivši poslove, jednoga dana krenuo je u šetnju. Bio je april, a sve oko njega zeleno. Ta boja za ovog usamljenog čjoveka nije bila ništa posebno. U aprilu je uvijek sve bilo zeleno, daleko, daleko – do horizonta. Naravno, čovjek nije ni slutio šta bi moglo da se zbiva tamo daleko gdje se završava zelenilo. Velike kuće i gradovi, ljudi koji razgovaraju, obraćaju se jedni drugima, dodiruju. Tako nešto ovom usamljeniku nije ni padalo na pamet!

    U određenom trenutku, dok je tako išao kroz nepregledna polja, naišao je na kanal za navodnjavanje. Preskočio ga je. Ali, kad se našao s druge strane, kao da se našao u nekom potpuno drugom okruženju. Bio je veoma iznenađen kad je vidio nešto neobično. Svijet koji nije poznavao. Među vlatima trave ugledao je nekakvo šareno bilje. Da li je to bilo cvijeće? Sagnuo se i primijetio da su šarene biljke zapravo prozračna, a ipak raznobojna majušna bića. U stvari, djevojke. Osim što su lebdjele iznad zemlje, one su u rukama držale muzičke instrumente i razdragano svirale.

   Ljupka lica smiješila su mu se i netremice ga posmatrala. Onda je usamljeni čjovek spazio da među tim malim prozračnim djevojkama stoji jedna koja u rukama nije imala ništa. Ona nije svirala, već je igrala. Bila je najljepša od svih svjetlucavih bića na okupu.

U njenom nasmijanom lijepom licu čjovek kao da je tek upoznao život.   Odjednom je razumio svrhu svih stvari, čak i onih koje nikada nije vidio, njegovim venama prostrujala je krv na potpuno drugi način. U stvari, tada je spoznao i istinsku ljepotu prirode, plavetnilo neba u koje je tokom dugih usamljeničkih godina uzaludno upirao pogled. Ukratko, on je tu malu prozračnu djevojku strasno zavolio, iako mu niko prije tog dana nije objasnio šta je to ljubav.  Bila je to duboka ljubav, uzaludna i očajnička. Neuzvraćena ljubav.

   Nažalost, to neobično svejtlucavo biće nije poznavalo ljubavna osjećanja. Bila je lijepa, dobra i veoma ljubazna i to je bilo sve. Nije imala drugih osjećanja. Zato i nije znala da pruži svoju malu ruku i dotakne vrelo srce zaljubljenog čjoveka. U njenoj prirodi nije bilo da mu odgovori istim osjećanjem.

Gledajući djevojku koja mu je osvijetlila život, čovjek je nepogrješivo osjetio da ona njega ne voli. Njegov očaj bio je neizreciv.  Još izvjesno vrijeme slušao je muziku, pjesmu svjetlucavih djevojaka i gledao igru one koju je iznenada zavolio. Njegova želja bila je toliko jaka da mu je od silne ljubavi prepuklo srce.   Klonuo je u travu. Bio je sunčani aprilski dan, muzika se i dalje čula dok su nimfe skakutale pored čovjekovih usnulih očiju.

   Zanimljivo je ono što se poslije dogodilo. Kraljica proljećnih nimfi, iako lišena mogućnosti da osjeća isto što i ljudi, ipak je razumjela da je nepoznati čovjek umro samo zbog nje. Najprije je osjetila sažaljenje, a onda i neku vrstu kajanja. Bila je nemoćna. Propale su sve prilike da mu uzvrati ljubav.

    U znak sjećanja na njihov susret i iznenađenje kad je preskočivši kanal ugledao mnoštvo šarenih djevojaka, kraljica proljetnih nimfi naredila je sljedeće: da se od te godine svakog aprila na holandskim poljima koja je usamljeni mladić toliko dobro poznavao, pojave ljupki cvjetovi. Cvjetovi koji će podsjećati sve one koji ih vide na bol zbog neuzvraćene ljubavi. Legenda o lali kaže još nešto: onaj ko vidi kako se pupoljak lale pretvara u cvijet, doživjeće nešto potpuno neočekivano.  Ljubav će mu uzvratiti osoba za koju je mislio da ga nikada neće zavoljeti.

                                                                                         (Zabavnik)                                            

 

 

 

 

Osnovna škola Ljubače
<< 04/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

Dan planete Zemlje
Dan planete Zemlje se u svijetu obilježava 22. aprila/travnja. Prvi put je obilježen 22. aprila/travnja 1970. godine na poticaj američkog senatora Gaylonda Nelsona, kada su organizirani prvi masovni protesti za zaštitu okoliša. Povod da se ustanovi ovaj datum bila je prirodna katastrofa tokom koje se 1969. u blizini obala Santa Barbare u američkoj državi Kalifornija u more izlilo na hiljade tona nafte, uslijed čega je uginuo sav živi svijet u ovom zaljevu. Danas, milioni ljudi širom svijeta su prepoznali da je zaštita okoliša naša velika, zajednička briga.

O djeci
"Dijete treba pustiti da odraste brzinom koja njemu odgovara. Mnogi roditelji čine užasne greške pokušavajući da nametnu korak odrastanja." (Aleksandar S. Nil)

**
"Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta."
(Fjodor Dostojevski)

**
"Krivi smo za mnoge propuste i pogreške, ali naš je najveći zločin zlostavljanje djece, negiranje temelja života. Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti „sutra”, oni traže „danas“.“ (Gabriela Mistral)

**
"Djeca nisu bojanke. Ne možeš da ih ispuniš svojim omiljenim bojama." (Khaled Hosseini)

**
"Djeca - to su naše sutrašnje sudije." (Maksim Gorki )

**
„Uopšte je potrebno da djecu čuvamo od društva loših ljudi jer uvijek nešto od njihove zloće ostane u dječijem srcu." (Plutarh)


O knjizi...
„Knjige su najtiši i najstalniji prijatelji; oni su najprihvatljiviji i najmudriji savjetnici i najstrpljiviji učitelji.“ (Charles Eliot)

"Nema knjige, a da se u njoj nešto dobro ne nađe."
(Miguel de Cervantes)

"Knjiga nije hrana, ali je poslastica." (Tin Ujević)

"Knjiga je vrijednija od svih spomenika ukrašenih slikama, reljefom i duborezom, jer ona sama gradi spomenike u srcu onoga koji je čita." (Egipatski zapis)

...
Nataša Tokić
Mirjana Lazarević

osljubace@gmail.com

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
29488

Powered by Blogger.ba