LILI, LILI…

PSETANCE

 

I,

mada ga nismo zvali,

išao je iza nas.

Upitasmo:

Šta je, ćukac?

A on shvati da je naš.

 

Dadosmo mu od sendviča.

Nek poraste, mali pas.

Prihvati nas, kao svoje.

I radostan pusti glas.

 

Onda,

i mi prihvatismo

i rekosmo:

Ne dirajte kuče naše!

Kad stanemo u nas gleda

i

repićem maše.

 

Kad trčimo, ćukac juri.

Sve brže i brže.

Kad stanemo, u nas zuri.

Nagoni ga drže!

 

I,

mada sam dobro star:

ipak ne znam jednu stvar:

Šta li je učinilo,

da bi nas posvojilo?

I,

šta smo učinili,

pa smo ga osvojili?

 

Naša ljubav dugo traje.

Ko će znati: šta je?!

                                (Atif Kujundžić)

1 komentar

Komentariši