PSETANCE
I,
mada ga nismo zvali,
išao je iza nas.
Upitasmo:
Šta je, ćukac?
A on shvati da je naš.
Dadosmo mu od sendviča.
Nek poraste, mali pas.
Prihvati nas, kao svoje.
I radostan pusti glas.
Onda,
i mi prihvatismo
i rekosmo:
Ne dirajte kuče naše!
Kad stanemo u nas gleda
i
repićem maše.
Kad trčimo, ćukac juri.
Sve brže i brže.
Kad stanemo, u nas zuri.
Nagoni ga drže!
I,
mada sam dobro star:
ipak ne znam jednu stvar:
Šta li je učinilo,
da bi nas posvojilo?
I,
šta smo učinili,
pa smo ga osvojili?
Naša ljubav dugo traje.
Ko će znati: šta je?!
(Atif Kujundžić)
Svaka čast, Lili je najškolovaniji pas u psećoj istoriji. Tako je mila, tako je draga, stojeći vjerno ispred školskog praga!